Historija kluba

TOŠK-90 godina fudbala u Tešnju

Prva fudbalska lopta na prostoru BiH stigla je u Mostar 1903. godine. Donijeli su je austrougarski oficiri. Tu su ujedno počeli i prvi fudbalski treninzi. Prva fudbalska utakmica odigrana je 16. oktobra 1903. godine između ekipe austrougarske vojske i radničke sportske omladine grada Mostara.
Na naše prostore fudbalska lopta je prvo došla u Teslić. Donijeli su je radnici iz Austro-ugarske koji su radili u Destilaciji drva. Obzirom da je Teslić nastao kao grad nakon okupacije od strane Austro-ugarske i uspostavljanja proizvodnih kapaciteta Destilacije, tamo su posao našli i Tešnjaci koji su na taj način došli u kontakt sa fudbalskom loptom i donijeli je u Tešanj. Grupa entuzijasta osnovala je klub 1927. godine, a kao osnivači se spominju: Aširaga i Mujaga Mujčić, Ahmet Školjić, Aljo Šehagić i Hakija Srkalović. Prvi predsjednik je bio Aširaga Mujčić. Naziv kluba TOŠK predstavlja skraćenicu Tešanjski omladinski športski
klub.
Prvu utakmicu TOŠK je odigrao 8.8.1930. godine protiv Proletera iz Teslića i pobijedio sa rezultatom 2:1.
Slavilo se cijelu noć, a sutra cjelovečernje slavlje je izazvalo zabranu igranja nogometa jer su ga žandari smatrali opasnošću za vlast. Međutim, rad je obnovljen upravo zahvaljujući uglednim Tešnjacima, osnivačima kluba.
Igrači su sami sebi kupovali kopačke, pješačili do bližih mjesta da bi odigrali utakmice. Utakmice u Tešnju igrane su na jedinoj slobodnoj površini, Vašarištu (mjestu gdje se održavao jednom godišnje veliki vašar) koje se nalazilo na mjestu današnje OŠ Huso Hodžić. TOŠK je svoje utakmice igrao na ovom igralištu sve do 1961. godine. Teren je bio neravan, šljunkovit i veoma često oštećen bujicom rijeke koja je često odnosila dragocjene lopte.
Klub je prve utakmice, nakon tesličkog Proletera, igrao sa tadašnjim ekipama iz BiH kao što su „Plamen“ iz Travnika, „Đerzelez“ iz Sarajeva, „Desta“ i „Hrabri“ iz Teslića, „Ozren“ iz Doboja i drugih, jer još uvijek nisu bila formirana ligaška takmičenja.
Narodni heroj Nisim Albahari sa učenicima Gimnazije imao udjela u prvim TOŠK-ovim aktivnostima. On spominje sljedeće glavne aktere: Aljo Šehagić, Pero Marković, Smail Širbegović, Huso Dolamić, Aširaga i Mujaga Mujčić, Hakija Srkalović. Kao prvi igrači i treneri TOŠK-a spominju se: trener i vođa navale Aljo Šehagić, Mustafa Bešlagić (golman), Rašid i Muhamed Đonlagić, Huso Dolamić, Rašid Deljkić (golman), Esad Jusufović, Perica Marković, Smail Širbegović, Nisim Albahari (golman). Prilikom gostovanja ekipa iz daljih mjesta igrale su se dvije utakmice. Tako je 1932.godine, u Tešnju gostovala ekipa „Plamen“ iz Travnika koja je u Tešnju odigrala dvije utakmice. Tešnjaci su od početka prihvatili klub i pomagali ga. Tešanjske gazde uz pomoć bogatih trpeza dovodili su igrače iz Teslića, ali bez novčane naknade.

Fotografija i njena poleđina igrača TOŠK-a sa utakmice sa ekipom Plamen iz Travnika

TOŠK prestaje sa radom početkom Drugog svjetskog rata. Odmah po oslobođenju grada pokrenuta je ideja da se TOŠK reaktivira. Obzirom na neposredno poratno vrijeme, nastajala su imena klubova koja su odražavala tadašnje vrijeme kao što su: Sloboda, Borac, Bratsvo i sl. TOŠK-u je ime promjenjeno u Udarnik, a na dresovima se isticala zvijezda, petokraka. Počinju se organizirati ligaška takmičenja na nivou Dobojske regije, a kasnije i u Sjeveroistočnoj zoni koja je obuhvatala tuzlansko i dobojsko područje.
Jake ekipe imali su: Bosanski Šamac, Odžak, Derventa, Modriča, a TOŠK-ove utakmice sa Slogom iz Doboja i Natronom iz Maglaja bile su pune rivalskog naboja. Kada je TOŠK igrao kvalifikacionu utakmicu sa Natronom, u Maglaju nastala je priča da je u to vrijeme u gradu ostao samo hodža i dežurni vatrogasac. Svi njegovi stanovnici su pješice, zaprežnim kolima i drugim prevoznim sredstvima otišli u Maglaj.

Ekipa Udarnika. U prvom planu Hamza Ruštić, Rašid Deljkić i Muharem Kotorić

Tošk- Napredak Modriča 2:1 – utakmica odigrana 05.05.1957. godine.
Stoje s lijeva: Smail Smailbegović, Kemal Tahirović, Hamdija Denjalić Amidža, Hakija
Bašić, Ćamil Muratović Mrki, trener Salih Sarić, Tahir Turalić Ždrebe, Edib Abduzaimović
Ćoso, Satko Hukić i Esad Mašnić Eso.
Čuče: Mehmedalija Smailbegović, Sakib Zejnilović, Đoko Vasiljević, Smail Galijašević.

Od 1949. godine TOŠK vraća svoje prvobitno ime. Pojavljuje se nova generacija mladih igrača koji su obilježili više od deset sljedećih godina: Sakib Zejnilović, Hakija Bašić, Ćamil Muratović, Muhamed Jahić, Muhamed Tahirović, Kemal Tahirović, Esad Mašnić, Hamdija Denjalić, Kemal Tahirović, Edib Abduzaimović Ćoso, Smail Medarić, Safet Kapić, Esad Mašnić, Satko Hukić, Đoko Vasiljević,Smail Galijašević, Alija Škapurević, Aziz Dervišević i dr.
A onda 1959. godine dolazi do crnog perioda u TOŠK-ovoj historiji. Dolazi do prekida značajne utakmice sa Zvijezdom iz Gradačca. Tada su igrači TOŠK-a napali sudiju Đuru Vukelića iz Doboja, a onda im se pridružili navijači i nastao je haos jer su napadnuti i igrači Zvijezde. Desilo se to kod rezultata 1:1, a u Tešnju se poslije govorilo o „dobojskoj zavjeri“ obzirom na rivalitet Sloge i TOŠK-a. Klub je drastično kažnjen suspenzijom u trajanju od dvije godine, a veći broj igrača kažnjen je zabranom igranja od 6 mjeseci do dvije godine. Tešnjaci su oduvijek sanjali ravan prostor kako bi se napravio normalan fudbalski
stadion. Suspenzija je bila prilika da se riješi i ovo pitanje. Seid Hodžić i Omer Smailbegović pronalaze sadašnju lokaciju koja se zvala Berberovića luke. Počela je gradnja novog stadiona. U međuvremenu jedan broj igrača je prešao u Borac iz Jelaha. TOŠK je jednu polusezonu kao domaćin igrao na Rastokama u Jelahu. Godine 1961 otvoren je novi stadion na Lukama utakmicom TOŠK- Garnizon Doboj.
Utakmica je završena rezultatom 3:3. Dolazi jedna nova, veoma talentovana generacija igrača i 1963.godine počinje uspon TOŠK-a, kada su se igrale dvije kvalifikacione utakmice protiv Natrona iz Maglaja. Prvu utakmicu u Maglaju TOŠK je dobio sa 3:0 i to je vrijeme kada se bukvalno sav Tešanj tog dana preselio u Maglaj. Nakon sedam dana istim rezultatom postignuta je i druga pobjeda i TOŠK se plasirao u viši rang takmičenja. Slijedećih deset i više godine igrala je sjajna generacija u kojoj su bili:
Mustafa Dautefendić, Adil Bukvić, Sedžad Šeremet, Ilija Gverić, Šemsudin i Hajrudin Sofić, Besim Hotić, Fuad Sarić, Muris i Mustafa Jabandžić, Salko i Nedžad-Nećko Hadžiselimović, Jozo Katinić, Juso Mešić, Mugdim Kadić, Nesko Huskić, Ismet Isić, Nedeljko Popović, Milovan Pezerović, Vlado Kojić, Nedeljko Popović i dr. Sredinom 1966. godine ukidaju se sve republičke lige na području bivše Jugoslavije. U
BiH se formiraju četiri zone (najveći rang takmičenja na nivou republika) i to: Sjeveroistočna bosanska u kojoj se takmiči TOŠK, Sarajevska, Hercegovačka i Krajiška. Sjeverobosanska istočna liga bila je veoma jaka. U njoj su igrali: Sloga iz Doboja, Jedinstvo iz Odžaka, Jedinstvo i Lokomotiva iz Brčkog, Borac iz Bosanskog Šamca, Hajduk iz Orašja, Zvijezda iz Gradačca, Drina iz Zvornika, Slaven iz Živinica, Radnik iz Lipnice, Tekstilac iz Dervente, Budućnost iz Banovića, Radnik iz Bijeljine, Proleter iz Dvorova, Željezničar iz Doboja.
U ovom periodu TOŠK je ostvario i nekoliko velikih uspjeha. Tako je 1969. godine osvojio Kup maršala Tita na području Dobojske regije da bi u nastavku takmičenja izgubio od tuzlanske Slobode sa 2:0.
Dvije godine kasnije TOŠK ponovo osvaja Kup Dobojske regije, kada je u finalu ponovo pobijedio dobojsku Slogu.

Historijsku utakmicu TOŠK je odigrao pred oko 3.000 gledalaca protiv Željezničara iz Sarajeva u šesnaestini finala Kupa maršal Tito. Željo je tada imao šampionsku ekipu koja je u sezoni 1971/72. postala prvak Jugoslavije i bio je veliki favorit. TOŠK je tada bio u sredini tabele Sjeveroistočne bosanske lige i bio je pred utakmicu totalni autsajder. Međutim TOŠK je zaigrao izvanredno i Adil Bukvić je u 65. minutu makazicama dao prvi gol, a u 80. minutu Dautefendić Mustafa drugi. Pred kraj utakmice penal za goste, koji je izvodio Janković, odbranio je Salko Hadžiselimović. Trener TOŠK-a je bio Ćamil Muratović, predsjednik Rizah Sofić, a sekretar Hasan Brkić. U polufinalu, TOŠK je igrao u Trebinju sa Leotarom i izgubio sa 2:1.

Igrači Željezničara i TOŠK-a prije historijskog susreta u četvrtfinalu Kupa maršala Tita

Jugoslavije 27.10.1971. godine. TOŠK je igrao u bijelim dresovima.
S lijeva čuče: Smail Smailbegović, Adil Bukvić Hare, Ilija Gverić Ilica, Salko Hadžiselimović, Hajrudin Saračević, Šemsudin Sofić Šeme, Dragan Kojović, Juso Mešić, Slobodan Kojović, Branislav Jelušić, i Džemaludin Šerbo.
Stoje: Zlatko Mišković, Fikret Mulalić glavni sudija i Arslanović (sudijska trojka), Blagoje Bratić, Besim Hotić, Slobodan Janjuš, Mustafa Dautefendić Bijeli, Sedžad Šeremet, Enver Hadžiabdić, Edin Sprečo, Nedžad Hadžiselimović Nećko, Vlado Kojić, Nusret Kadrić, Fahrija Hrvat. Pored igrača sa fotografije u igru su kod Željezničara ulazili Avdija Deraković i Boško Janković.

U redovnom prvenstvu, TOŠK je najveći uspjeh ostvario 1972. godine kada je osvojio 4. mjesto. sa istim brojem bodova kao i Hajduk iz Orašja koji je imao bolju gol razliku. (Koje godine?)
Početkom 1974. godine stadion koji je imao samo zemljani teren preuređuje se tako da dobiva nove dimenzije, drenažu, i novo busenje. U to vrijeme utakmice se, zahvaljujući predsjedniku ovog kluba Štefku Tomiću, bez ikakve naknade igraju na stadionu Proletera u Tesliću.
Nakon toga, novcem Samoupravne interesne zajednice za kulturu i fizičku kulturu, Fabrike pumpi i hidraulike i Fabrike filtera osnovnih organizacija Pobjede, izgrađena je upravna zgrada čime je stadion dobio svoju današnju fizionomiju (izuzev betonskih tribina).
Na novom stadionu odigrana je prva utakmica sa maglajskim Natronom koju je TOŠK dobio
sa 1:0

TOŠK je odigrao veliki broj prijateljskih utakmica sa poznatim klubovima iz bivše Jugoslavije, a dvije utakmice su imale i međunarodni karakter. U Tešnju su igrali Sarajevo, Željezničar (koji je bio najčešći gost i koji je često obavljao pripreme u Tešnju), Sloboda, Velež, Čelik, Borac iz Banja Luke, Lokomotiva iz Moskve (pobijedila TOŠK 8:1), te madžarski Szolnoki kojeg je TOŠK pobijedio 3:1.

Juniori TOŠK-a 1980. godine

Stoje s lijeva: Mustafa Dautefendić trener, Muhamed Agić, Mustafa Jabandžić, Aljo Turkeš, Jasmin Subašić, Hamza Braković, Ahmet Brka, Mehinović Pihko.
Čuče: Husein Alić, Mevludin Krdžalić Dino, Muris Jabandžić Tigar, Drago Zovko, Esad
Muharemović Plavi i Ivo Bilonić

Početkom ratnih dejstava 1992. godine prestaju se igrati utakmice. Jedan broj igrača ostaje na prostoru Tešnja, jedan broj odlazi van BiH. Međutim prijateljske utakmice se igraju i u vrijeme rata. Iz Doboja je izbjegao u Tešanj jedan broj dobrih fudbalera. Igrale su se utakmice u vrijeme ratnih dejstava (sa Čelikom).
Fudbaleri i fudbalski radnici iz Doboja formiraju klub Bosna ekspres. Međutim nije dugo igrao već su se igrači uključili u NK TOŠK koji je nakon igranja u Prvoj B ligi nakon osvojenog drugog mjesta, 1999 goidne ušao zajedno sa Krajinom iz Cazina u Premijer ligu Republike BiH. Premijer liga je igrana na prostoru RBiH koji je bio pod kontrolom Armije BiH.
Predsjednik kluba je bio Amir Galijašević, a direktor Muris Jabandžić. Izgrađene su betonske tribine kako bi stadion primio veći broj gledalaca. Tada je Tešanj ponovo bio uz TOŠK. U Tešanj dolaze Željo, Sarajevo, Sloboda, Čelik, Velež….

Šef stručnog štaba je bio Fahrudin Zejnilović, pomoćnici Mustafa Jabandžić i Salko Hadžiselimović. U ovoj uspješnoj generaciji su igrali:Vahid Mujkić, Admir Omerčić, Admir Bukvić, Hajrudin Deljkić, Mirsad Hodžić, Abdulah Osmić, Miralem Pašić, Osman Huseljić, Nermin Ibraković, Daglas Numanović, Edhem Hasanbašić, Ismet Hadžiahmetović, Anis Demirović, Adnan Hasanović, Almir Bukvić, Vahid Delić, Alen Šahbaz, Ervin Skula, Hasan Rakman, Ernad Braković, Azem Braković, Samir Sejdić, Sedžad Ahmić, Zaim Hozić,…
Atomci su organizovana grupa navijača koja je osnovana 1998. godine i 20 godina su velika
podrška TOŠK-u.

Atomci

TOŠK je imao i teških i sjajnih trenutaka u svojoj historiji. Uvijek su bili problemi sa novčanim sredstvima i sa infrastrukturom. Rad se nije mogao odvijati samo sredstvima dobivenim iz Samoupravne zajednice ili budžeta. Uvijek je trebalo namicati dodatna sredstva. Nekada je Ahmet Školjić hranio dva siromašna fudbalera koji su bili ratna siročad, a poslije su Pobjeda i druge firme zapošljavale fudbalere kako bi ostvarili uslove za trening i igru. Fabrike su pomagale i organizovanjem prevoza na utakmice van Tešnja. Mnogi privrednici, privredne organizacije i vršioci raznih funkcija su bili uključeni u upravu, kako bi stvarali uslove za rad. Viši rang je tražio više sredstava. Prije rata 1992-1995 su to bile državne fabrike, a poslije rata privatne firme na čelu sa vlasnicima i direktorima koji su iskreno voljeli TOŠK: Ahmet Školjić, Salih Sarić, Izudin Alićehajić, Smail Handžić Bata, Muhamed Saračević, Madi (Edin Jabandžić), Belif (Adem Šišić), Hifa (Izudin Ahmetlić), Mann und Hummel (Mahmut Galijašević) Koteks (Haris Sejdić), Agfa print Edin Mujčić-Peci) i dr.

Nakon organizovane akcije, pojedinci i kolektivi su obezbijedili novčana sredstva za ugradnju stolica na stadionu. Tešanj je znao okretati leđa TOŠK-u, ali ga i strasno prihvatiti kako to čini danas, kada su Luke u prosjeku najposjećeniji stadion u Prvoj ligi Federacije.

Mnogo pojedinaca je dalo svoj volonterski doprinos dugovječnom životu TOŠK-a koji od svog osnivanja doživljava simbiozu sa gradom. Jedan broj igrača TOŠK-a nastavio je karijeru u većim klubovima BiH i u inostanstvu kao što su: Mustafa Dautefendić i Jasmin Dervišević (Čelik Zenica), Nihad Alić (Sloboda Tuzla), Salko Hadžiselimović (Kozara iz Bosanske Gradiške). Muris Jabandžić je dvije godine bio prvi golman Omladinske reprezentacije BiH, nakon čega ga je Dragoslav Šekularac odveo na probu u Crvenu Zvezdu, Značajne karijere su ostvarili u inostranim klubovima: Avdija Vršajević (reprezentativac BiH), Ajdin Mahmutović, Admir Ljevaković, Jasmin Dervišević. Admir Omerčić i Edin Šaranović su bili članovi Amaterske reprezentacije BiH. Treneri su dugo vremena bili domaći igrači TOŠK-a da bi zadnjih godina dolazili kvalitetni treneri iz drugih mjesta. Nemoguće ih je sve nabrojati, ali značajni treneri TOŠK-a su bili: Seid Hodžić, Ćamil Muratović, Sedžad Šeremet, Sakib Zejnilović, Asim Saračević, Fahrudin Zejnilović, Sulejman Spahić Haler i drugi.

Na raznim pozicijama u upravi (predsjednik, sekretar, direktor) bili su Rizo Sofić, Eso Mehinović, Hasan Brkić Krco, Izudin Ibrahimkadić, Amir Galijašević, Haris Sejdić, Ramiz Brkić, Muris Jabandžić Tigar, Edin Šaranović i drugi. Utakmice su pratili i tešanjski ljekari i intervenisali kod povreda: dr. Nikola Ljahov, dr
Džemal Artuković, dr Emir Čabrić i dr. Uvijek su tu bili i vatreni navijači, često i članovi uprave, pomagaći kluba kao što su: Smail Kahrimanović, Edib Abduzaimović, Ahmet Školjić, Enver Korajlić, Vahid Eminagić, Hasan Ahmetagić Kalaja, Hasan Pobrić, Aljo Dautefendić, Omer Sejdinović, Osman Gazić, Osman Dusinović Hero, Edhem i Ekrem Hundur, Ishak Šehagić Hako i mnogi drugi. Nakon reorganizacije takmičenja uključivanjem klubova sa cijele teritorije BiH, TOŠK je igrao u Kantonalnoj ligi Ze-Do kantona da bi u sezoni 2016/2017 ušao u Prvu ligu Federacije

Bakljada pred utakmicu sa Žepčem, proslava ulaska u Prvu ligu Fedracije BiH

Šampionska generacija 2016/2017, prvi red s lijeva: Haris Halilović, Amer Rakić, Aldin Bahtić, Samir Zeljković, Džemal Hasanbašić, Igor Remetić glavni trener, Adis Hankić kapiten, Semin Skulić, Armin Mrguda, Osmo Nuhanović i Amel Maglić
Drugi red: Vahidin Dizdarević, Nedim Mujkanović, Eldin Suljić, Hamid Navrboc, Muamer Kadušić, Demir Bedak, Uzeir Sinanović, Ahmed Husibegović, Armin Bijedić, Amel Bašić, Nedim Dolamić pomoćni trener, Harun Strika

Prve godini TOŠK se borio za opstanak, a u sezoni 2018/2019 u prvom dijelu sezone zauzima mjesto pri vrhu tabele.

Husein Galijašević

(Korišteni izvori: Tešanjski almanah, Hasan Brkić „Tošk od općinske do Premijer lige“ Cko 2000, Glas komuna, arhiva i fotografije autora, fotografije iz arhive Hasana Brkića Hasan Brkića)

Husein Galijašević